srijeda, 19. srpnja 2017.

......kad zaboraviš juli .......

....dan vruć, ljetni ...julski dani su obično najtopliji dani u godini ....dani kad ti se ne radi /po običaju/ ništa...kad čitaš , a ne znaš što pročitaš, pa se vratiš  na stranicu , ono totalno nepoznate riječi, pa čitaš ispočetka ....dan kad ti se ne jede ništa jer je prevruće, dan kad gubiš vrijeme na facebooku glupirajući se, a vrišti ti se ....dan nakon promašenog dana i promašene kave .....a ljeto neumitno prolazi ....konstatiraš da se ni korak ne pomičeš prema nekuda ...starus quo ... u svemu ....ma nije meni zbog jebenog stajanja  u mjestu , na to navikneš s vremenom....nego mi je što niti ovo ljeto opet neću na more , što ne postoji nitko da me takne onako blesavo ...pa da još jednom osjetim ono nedostajanje ; kad ne spavaš , ne jedeš, ne misliš ni o čemu nego o tome koji ti nedostaje, pa makar , opet po dobrom starom običaju  na kraju svega  dotični ostane gad .....tamo negdje pročitala sam da se ljude pamti po početku , a ne po kraju .... e...koje je to sranje ...svi počeci su obično čista magija ....a kraj je  čisti horror ....magija se zaboravlja,  horror se pamti ....pa sad opet  razmišljam kako ovome blogu  promijeniti ime  od la vie en rose u la vie en shit ......čim prestane ljeto pomno ću to proučiti da opet ne zabrljam nešto kao što sam zabrljala obrisavši sve slike od ranije ......jer sve što ja napravim je kaos ...... 

četvrtak, 22. lipnja 2017.

...drugi dan ljeta , godine gospodnje 2017-e....opet neki praznik danas ...

...dođu ti neki dan i prođu , kad te uhvati neko sjebano raspoloženje, kad ti je srce kod guzice, kad nemaš volje ni disati, a kamoli pisati, dođu i srećom, kako dođu tako i prođu ...osicilacije u raspoloženju variraju iz dana u dan....noću se lakše diše , piše i razmišlja, noću su boje drugačije, muzika uglavnom za nas noćne ptice....volim te svoje neprospavane noći, te drugačije boje, mirise , zvukove ...tišine ...danas ću raditi ...ništa ...nekakav je praznik opet, neki dan bio neki blagdan, pa onda još uz sve te blagdane i praznike ujebu i neke kao svjetske dane .. dan majki, dan očeva, dan zaštita voda, dan planete Zemlje , dan kad se netko rodio , dan kad je netko nekoga rodio , dan kad je netko umro ......pa nanižu se ti dani kroz cijelu godine, sve neke obljetnice ....tko je uopće izmislio sve te neke dane  ? dan kada sam se prvi puta poševila ? da li je to isto tako značajan dan ? ili kad zapalila prvu cigaretu ? dobila prvu menstruaciju ? zadnju ? koju ? dan kad su odzorila sva jajašca koja su mogla biti djeca ? dan kada nije padala kiša ? dan kad je padala kiša ? ...dan kada nisam išla na more ? da  li su to isto tako važni dani koje svakako treba na neki način obilježiti ? ....03:45 sati ......rano jutro lipnja mjeseca, datuma 22-og .....godine  2017-te........

nedjelja, 18. lipnja 2017.

...nedjelja.... dan bespoličarenja .....uglavnom ...

.... sunčana nedjelja omotana  u neki sjeverac kao ledena coca cola ispijana u nekim primorskim gradovima, kao ledeni pogled u sunčano jutro, onaj pogled od kojega ti se ježi koža koliko zna biti neugodan mada je ljeto....besposličarim danas...ma što danas, beposličarim tako danima, samo ih nižem ,kao one sitne dosadne perlice što se nižu na konac, a nikad kraja nizanju....knjiga me gleda sa stolića, Slaughter Karin ; Falen ...ili Duboki pad, kod nas prevedeno...čitam gospođu Slaughter u nizu....čitam Gillian  Flynn ; Mračna mjesta ( pročitana, Oštri predmeti..pročitana, konstatirajući da danas svijetom dominiraju žene-pisci  i da su daleko domišljatije i opakije nego nekada muški.... i maštovitije ...konačno žene ne pišu samo tugaljive sladunjave romane  sa happyendom ili bez njega .. pa kad pročitaš u nekom trenutku slabosti suza suzu stiže ....pa se sva zabalaviš... nešto nisam raspoložena za čitanje tih senti-menit bljuvotina , stvarni život je prije kao u knjigama Gillian Flynn .....opak, zastrašujući, bolan, sjeban mentalno, bizaran etc. etc ....noćas sam svoje vrijeme utukla kartajući uglavnom, jer kad kartam ne mislim na realnost od koje me odmah zaboli glava & sve ostalo ...danas ne kuham ručak, danas je snalaženje , tko spretniji i bliže frižideru ..bolji ulov.... danas ću -čitati....danas ću ....spavati , danas ću ...isusebože pa tek je osam .....još jedna crna , gorka coffee, sa par kapi mlijeka ..... najprije ..... a vjetar neka i dalje luduje ..... 

subota, 17. lipnja 2017.

...a gdje sam u svemu tome ??????

...šareni ugrizi
na zgužvanom jastuku......u neku davnu nedjelju ....prije stotinu godina...možda i više .....a gdje sam ja u svemu tome ??????
....šarena će opet biti nedjelja.....nakon stotinu godina.....
možda i više ...hoću li biti u svemu tome ? 

utorak, 17. siječnja 2017.

.......uđeš u novu godinu , a ona ista kao i ona od prije .......

...uđeš u novu godinu , a ona ista kao i ona prije nje ....eh da je bar ista , uđeš s manje love nego u prošlu samo sa više iščekivanja nečega pametnog ...... od pametnog ni P , od love ni L ......od svega ni S.... pa tko onda još kao veselo čeka tu novu ...... evo odmakla je već cca  17 dana ......em ti jedino mi sad ostaje da čekam Prvi Maj ili ti ga ex  Praznik rada ......pa kako i to proslaviti kad više nema radnika nego sve neki djelatnici i djelatnice kod kvazi poslodavaca ....svratila sam u prolazu tek da vidim postoji li još ovaj moj blog u kojem ništa bitno ne piše .......kad gle ..... postoji .... a kad postoji neka onda i ostane .... možda mi nadođe neka inspiracija .... nikad se ne zna i nikad ne reci nikad  da citiram james bonda 007 tog prokletog tajnog agenta ..... dakle....... ostajem tu ...ruža nema zima je,  ajd sačekati ću  još jedno hrvatsko nam proljeće .... možda se izrodi kakav  pink life ..... adio vam i uživajte u zimskim radostima / eventulano gadostima po meni  / .........do čitanja .......... uz neku jutarnju kavu ...........