srijeda, 14. svibnja 2014.

TO SAMO JA MOGU ... I NITKO VIŠE ....NEMA ŠANSE ...

ONO  DRKAŠ PO SVEMU PO ČEMU TREBA I NE TREBA I SJEBEŠ SI SVE .. TAKO SAM USPJELA I OBRISATI SVE SLIKE .. OLA . TO TREBA ZNATI .. A TO SAMO JA ZNAM ..THAT*S   LIFE .. MY  SHIT LIFE .....

četvrtak, 8. svibnja 2014.

...tako ...nekako ...teško je reći ono zbogom ..jer to je zauvijek ..zar ne ...

...ponekad je potrebno reći to zbogom .. ne ono banalno doviđenja ...nego ono  zbogom ...obrisati memoriju ...kao ono delet ne compu ...i završiti neke priče ...događaje ...trenutke ...i krenuti dalje ...ionako ništa nije za uvijek ...i bude ti malo teško ..ali prođe ...sklizne prošlost kao sitno zrno bisera sa satenske plahte ...ili jastuka...sklizne kao i neka suza  klizilica niz lice ...i ostaju samo sitnice ...poneka riječ i ništa više ...a i ona s vremenom  izblijedi ...dušo moja....

srijeda, 7. svibnja 2014.

....više ništa ne planiram ..jer sve što planiram ode u kurac ....

"Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog." Andrić!     ....  i mada ne volim citate ničije ....uglavnom .. ovaj mi se baš nešto dopao ...

subota, 3. svibnja 2014.

...rainy day ....rainy night ...it's rain all day ...fucking day ...


dd...hvala ti ..s....što si me podsjetio večeras da postoji ovo moje mjesto za povraćanje i ispovraćanje svega što se sakuplja danima ...ponekad tako i zaboravim da postoji ovaj moj kutak za predah između dva jebena daha ...kiši drugi dan nad zagrebom ...i bogu i vragu bi već dopizdila ta kiša ...kao što sam ja dopizdila sebi sama ...a meni eto čak paše da pada ...treća godina na ovom blogu ...stanje ...sranje i dalje ...ma ne kukam ...konstatiram ...a čak se nešto i ne trudim previše da to promijenim ...i sve što radim radim i dalje po inerciji ...fucking day ...svaki uglavnom ...i neka je ...i lažu kad kažu da nije prekasno za promjene ...ma  prekasno je ...prekasno je bilo i jučer i prekjučer ...a i nešto mi se više ne da  razmišljati na neki drugačiji način ...to se ne uči ..to se ima ili nema ...tu opciju svaki dan drugo razmišljanje ...i ono onako ...svašta nešto optimistično ...probala ..ne ide ...možda ću opet jednom probati ...ali ne večeras...sigurno...jer vani  kiši ...i puše vjetar ...i maj je neke jebene 2014-e godine.. i subota je pred ponoć ...i sve je tako nekako predvidljivo ...i poznato...ono ..ja .. u nigdjezemskoj ....