nedjelja, 19. veljače 2012.

...la vie en rose ...samo te ponekad zajebe nešto toliko nebitno...

...i onda se pojedeš i izjedaš se ...danima ...noćima...i misliš ...zašto baš meni ...ej ...zašto baš ja...a sve je prolazno...i ljubav ...i mržnja ...baš sve ...tolike nebitnosti ti sjebu dan...ili noć ...svejedno ...tek s odmakom od mjesec ...godinu ...dvje...shvatiš da je to toliko bilo nebitno ...i uhvatiš se da se sama sebi smiješ ...pomalo oporo ..ali se ipak smiješ ...i znaš da ćeš sve ovo ponoviti ...iste greške ...lagali su nas da se na greškama se uči...ma koji se kar nauči ...ništa ...baš ništa ...jer sutra ili neki od slijedećih dana napravit ćeš potpuno istu stvar ...isti zajeb ...iste riječi ...htjela bih u pariz ...eto ...na nekoliko dana...sada ...u proljeće ...baš mi se ide ...

Nema komentara:

Objavi komentar