utorak, 6. prosinca 2011.

...zrno soli...ili kako sam dobila najljepše pismo u životu od moje drage korane...

...moja korana...moja prijateljica ...korana koja u subotu putuje ...s kartom za odabranu destinaciju u džepu...moja korana ...drugačija od drugih...kažu čudne smo...neka...imamo svoj personaliti...a to nam je najvažnije...moja korana sa mojega drugog bloga na bloggeru.ba....prijateljica ...šašavica...koja je prošla u svojem životu ono što drugi neće proći u sto svojih jadnih života...i dobro i loše...više onog lošeg...ali ipak je ustrajala...i odlazi...nova zemlja...novi početak...ej...korana samo se nemoj promijenit...ne daj nikome da te mijenja...budi ti...onakva kakvu te znam...otvorena...iskrena...nelicemjerna...ti koja se nikome nikad nisi ulizivala da bi stekla neku popularnost kod blogera...ti koja si zavađena s pola svijeta ...a ostala polovica s tobom...neka...i volim te zato takvu...neprilagođenu ovom malograđanskom moralu i duhu...gade mi se ljudi koji zovem uvlakuše...koji su za komadić nečijeg osmijeha spremni prodati svoje ja...moja korana čiji će mi mailovi svakodnevni nedostajati ...jer moja korana je drugačija...ne putuje tamo kao snob...ili neki jebeni turist ...ili neka glupača koja eto ide tražiti posao...moja korana ...azilantica...i želim  joj svu sreću ovoga svijeta da uspije...da opstane....da je ne zgaze... moje zrno soli ...upravo to zrno koje mi je dalo podsticaj da se borim...protiv sviju...da postanem sebi najvažnija ...i ti moja korana ...znaš ono...što smo se dogovorile...muškarce treba iskoristiti maksimalno prije nego oni iskoriste tebe ...i onda ih šutnuti ...prije nego oni šutnu tebe...moja korana koja je najbolja od svih...pametnica...moj korana ...ti najbolje znaš da život nije bajka...ružne su se stvari tebi dogodile....preružne...mi nismo za ovaj balkan...ti odlaziš...ja ostajem...znam da ćemo se sretati...samo se ti tamo sredi...a sad ću ovdje ...na ovom blogu napisati ono što si ti napiasla samo za mene ...ponovo  ...nakon što si sve postove izbrisala...na svom postu ...za mene...i jebeno me rasplakala...dala si naziv  dar-mar... odgovor...prijateljice moja...
ognjena(meni draga)mirjana...ti si izvrsna-izvrhom sva si puna sna razuma razuma i sna mirjana...najbolja...izvrsna...kombinacija ...ti si jaka...nesalomljiva a dovoljno ljubazna da misliš ...slaba sam...a nisi...zar ne vidiš koliko slomljenih ljudi ti zavidi...ti si mirjana iskena...ti si moja...izvrsna...dobra do mjere da misliš ...izgubljena sam...a nisi ...tvoj ognjeni duh u noći svijetli ti put znaš...ti sve znaš...samo se sjeti...

pokušavam korana...pokušavam se sjetiti...znam put...samo sam ga zaturila negdje u neki zapećak ...sjetiti ću se...drugačije smo...zato smo se i našle...među tisućama drugih...sjetit ću se...i ono na margini ...što si napisala...ej...ludačo...znam da bi ti to za mene učinila kao i ja za tebe...kada bih mogla darovala bih ti nešto što ti zaista treba...auto...kućicu u župi dubrovačkoj...dijamantne naušnice...ali sve što imam to su riječi...a riječi su jeftine ...uopće nisu zalog ljubavi...djela su bolja...ej...jebi se...bit će opet novi auto...jednom možda i ta mala kućica na moru koju si želim...a dijamntne naušnice...misliš li da bi mi pristajale...korana..nisam taj tip...a tvoje mi riječi ovog trena znače više nego stotinu dijamntnih naušnica... volim te šašava moja prijateljice s kartom za sjever u džepu svojega kaputa...sretan ti put...prije subote još ćemo izmijeniti brdo znaš onakvih naših mailova napisanih bez točke i zareza sve u jednom dahu...i korana...neka te netko voli...ne moraš ti  njega..neka te mazi i pazi...iskoristi sve...ja ovdje samujem...prividno...jer tako želim...tko zna jednoga dana kao na kraju kultne knjige  milorada pavica hazarski rečnik...kad kaže...možda ćeš sjesti s ovom knjigom negdje u kafiću ...i možda će u tom trenu pojaviti se tvoja druga polovica...tako nekako...moja druga polovica ....tko zna gdje je...i da li ću je ikada sresti u ovom vremenu...sretan ti put ...nećem plakati velike cure ne plaču zar ne...samo ću se pokriti po glavi u subotu navečer i ...putovati s tobom...voli te mirjana...i neka ti život bude...la vi en rose...previše je oštrog trnja bilo...neka samo budu snovi...so  long korana...neka te ova pjesma prati na putu ka sjeveru....

1 komentar:

  1. nisam navikla voljeti nekog ko to umije uzvratiti, pa sam od najpozitivnijeg šoka napisala 4 komentara ispod tvoga posta na 'onom' blogu, toočno se vidi koliko si me raznježila:))
    upropastit' ćeš mi reputaciju 'Towande amazonke':PP
    neka, ne žalim drago mi je što te ... što imamo jedna drugu.....

    OdgovoriIzbriši