nedjelja, 4. prosinca 2011.

...tko je ta žena s druge strane ...ova koja me gleda iz ogledala...

...u posljednje vrijeme izbjegavam se pogledati u ogledalo...jer ne znam tko je ta žena što me gleda s druge strane...ta.baš ta...s tim krupnim smeđim praznim očima...ta neka strankinja kojoj su se urezale dvije bore  gorčine i poraza...ni boja kose joj nije ista...nekako je izgubila sjaj...i gle..nenašminkana je...ma ne ...ja je ne poznajem...toliko joj je tuge na licu...i toliko izgleda umorna...ma to je sigurno ta što ne spava noćima...ta što je kao i ja sanjala neke snove...ljubila...voljela...putovala...čitala...pisala...ta što je najviše voljela sunce i more...što je la vie en rose željela...i bojim se je upitati išta...bojim se da će mi reći kako joj je dosta svega...i da nema više ni snage ni volje ...toga me najviše strah da će reći...da je izgubila povjerenje u ljude...da se boji svakog novog sutra...i da se ne nada više ničemu...to se bojim..da će reći..da je izgubila nadu...i ponekad joj vidim suze u očima...toj što  ne spava noćima...i zato se počešljam brzo i površno...samo da joj ne gledam u lice...i da više joj više ne gledam u oči...i ne volim je...drugačija je od mene...ta koja puši cigaretu za cigaretom...koja je moja sjena...koja me pogledom prati na svakom koraku...koja mi spočitava iz ogledala da sam i ja nenašminkana i tužna...ne volim je...i ne poznajem...i ne  bih željela da je itko vidi...takvu...kao što je ja vidim...ime joj je sorrow...a ja se ne zovem tako...

Nema komentara:

Objavi komentar