petak, 16. prosinca 2011.

jupi...moj stopedesti post na blogu...o dobar je ovaj blog...trpi sva moja životna sranja....

...dogurala sam do stopedestog posta...ej...ja...koja sam neuporna u pisanju...i koja sve brzo izgustira...hvala ovom blogu na svemu što je podnio...moja raspoloženja...ponekad mokar od suza...ponekad padne koja mrvica kolača...jednom sam čak i cappuccino prolila po njemu...po tipkovnici ...ali kao da je po njemu jer sam pisala post...pa trpi moj narodski vokabular...onda koji put padne na njega  i koja mrvica kruha i paštete ili komadićak iz sendviča...pa trpi ogromne količine dima ...jer i pušim dok pišem..sve moje psovke i jadikovke je pretrpio...moje euforije...moj cinizam..sarkazam...samosažaljenje...moje ispade bijesa i ljubavi...o svašta on trpi ...i šuti...i ja to koristim bezočno...i nadam se da će jednoga dana poslužiti kao pladanj na  kojem ću napisati...LA VIE EN ROSE...NETKO ME PONOVO VOLI...e sad bi bio red da i njega počastim nekom prekrasnom pjesmom...hm...prizivam u sjećanje sve što volim ...i ne mogu se odlučiti ...a htjela bi mu za ovaj stopedeseti post nešto posebno...nešto nježno...toplo...darovati...i biram...i vrtim filmove po mojoj glavi...iz kojega filma...točno znam iz jednog francuskog ...ali ne znam kako se zove pjesma...šmrc...odabrat ćemo nešto drugo..može...pitam ga ...može ...kaže...o kako je dobar...ovaj moj blog...pa idemo opet na you tube i tražimo...nešto posebno...pa on je odabrao ovo...ok...slažem se...

Nema komentara:

Objavi komentar