četvrtak, 22. prosinca 2011.

...bliže se blagdani...a s njima i moja jebena blagdanska depra...

...ne volim blagdane godinama...od rata...ove ..što sada dolaze ...jer sve ružne stvari dogodile su se tih godina par dana uoči božića i uoči nove godine...za brata su mi javili navečer na staru  godinu devedeset prve...da je poginuo na bojištu...mama se razboljela tri dana prije badnjaka i nakon nove godine 93.umrla...i to mi je ostalo ...tako neko nedoba...i postala sam drugačija...ne veselim se niti malo ...o onda se zavučem u svoj svijet ....i tu  odpraznikujem u tišini...mada su prošle godine ...nikada božić neće biti isti ...niti će nova godina biti ista...a ja...jebem mačku mater ne radeći ništa ...čekam ...da me prođe sve ovo što se od ljeta ispodogađalo...i da se vratim u neku ...recimo normalnost...i da počnem opet živjeti ...i raditi...male kreativne stvari koje volim...nekako mi se ne da pisati...odem na ono glupavo kartanje gdje mi dignu živac svojom sporošću...a opet ponekad se nasmijem...pozezam...nisam neko društvo...odbijam pozive za izlaske...i ne da mi se se nekim prežvakavati stalno istu temu koju provlačim mjesecima kroz ovaj blog...ovaj što je krenuo krivim smjerom...mada su se zdanja dva ri dana dogodile neke vrlo pozitivne stvari...tako da sam malo živnula...i malo se optimizma počinje vraćati u moju gadnost od života...pa eto...pokušavam si polako stvarati svoj la vie en rose...još sam da mi je ovih blagdana negdje u opatiji popiti kavu  i smijati se s nekim...postoji netko...ali strah od neke nove bliskosti ...ne da mi ...naprijed...ma oslobidit ću se toga straha...pa nije strah pauk...to je neka imaginarna tvorevina mojega uma...i sad počela sam tužno...i razmišljam što staviti na ovaj post...koju muziku...tužnu ...neću...moja mama nije bila tužna...voljela je zezanciju ...smijanje ..pjesmu ...ples...a brat...on je  imao svoj život i u stvari ne znam zapravo što je volio...i tako dok pišem prevrćem prigodnu muziku...mama je voljela ivu robića...jako...e pa mister morgen ...za moju mamu i mojega brata ...da završim ovaj post dok se ne razmoči tipkovnica...jer suze su krenule..

Nema komentara:

Objavi komentar