subota, 5. studenoga 2011.

totalno neispavana...ove noći će me ubiti...ali mi je prekrasno to druženje s tobom...

...hej...nisam se toliko smijala godinama kao noćas...na glas..sama u svojoj sobi ...tu kraj kompjutora...i da me netko čuo rekao bi da sam ludača...neka sam...mišljenja nekih su mi postala totalno nebitna...i dok smo kartali s onom djecom...kad smo puknuli naša imena...smijala sam se.. nisam mogla pratiti kartu...i na trenutak sam zaboravila ovu jebenu sadašnjicu...i dan koji slijedi...i zaboravila na brige...svoj status odjebane...koji boli...i volim kada pobrkamo dane...kada ne znamo da je dana subota a sutra nedjelja...kada se sve pobrka...i volim kasnije još s tobom malo glupiranja...previše mi se toga sakupilo...ne mogu biti opuštena...zato me raduju ti trenuci kada ne mislim ...ej kada se probudim čeka me...opet nešto što nije dobro za mene...ni tebi nije lako...i ti imaš svoju priču...hej..pokazao si mi da postoji i neki drugi život osim ovoga sada...makar na trenutak...velik kao kuća...i sada znam da ću polagano izaći iz ove depre...ove apatije koja mi je postala piće...hrana...koja je postala moja svakodnevnica...i moža je stvarno la vie en rose...samo ga reba tražiti negdje drugdje...

Nema komentara:

Objavi komentar