utorak, 1. studenoga 2011.

s w a y.....ili zaljujaj me....o da...da se probudim iz ove apatije ...please...

učini nešto...probudi me...da opet postanem  ja ja...daj probudi me...zaljujaj me...zavrti...pokušaj mi vrati osmijeh na lice....ej...to ti možeš...sama ne  mogu...pomozi mi da opet pronađem sebe odavno izgubljenu  u nigdje...ubi me...ljubi me...zavedi me...povedi me...provedi me kroz nepoznata mjesta i predjele...i mada znaš da nisam žena koja nosi sreću...ma daj...nećemo trajati vječno...nekoliko dana..dovoljno da me uspiješ taknuti...nedodirom...stvarnim...s w a y ...please...drugima to neće uspjeti jer ne mogu slušati moja sranja koja tebi pričam...a ti...sve to slušaš...uz tebe sam se prvi put smijala na glas...nakon predugo vremena...moje godine...tvoje godine...nepremostiva prepreka...ali nema veze...za.. la vie ne rose ...sway...samo ti koji si prošao kroz nešto slično....to možeš...vratit ću ti s kamatom....jedanput ako ti opet bude trebalo...s w a y  me...please...

Nema komentara:

Objavi komentar