ponedjeljak, 14. studenoga 2011.

...opet sam noćas plakala...a mislila sam da sam već sve suze potrošila...

kao posljednja glupača...opet sam se noćas rasplakala...pa dokle...a mislila sam da sam već sve suze potrošila...a ne...ima ih još...i naviru...kao jebena bujica...i onda ne mogu prestati plakati...i onda ne mogu zaspati...i onda me je jutros boljela glava...e baš mi je to trebalo...vani maglovito...pa krivim jesen ej...a ona s tim nema veza znam...moje promjene raspoloženja...ne od eurofije do plača...nego od tako nekog prividnog mira...do suza...ma neću više kažem sebi...a onda bez nekog naročitog povoda sve krene ispočetka...i mrzim sebe zbog toga...da se ne mogu kontrolirati...pa zaboga nisam klinka...ili negdje u meni još čuči ta klinka...mala cmizdravica...i previše pamtim...kamo sreće da zaboravm sve ono od jučer...a ne da pamtim odavno ...i previše...onda bi mi bilo...la vie en rose...ovako...i na ovaj način nikada ...samo da mi je otići odavde ....negdje...a ako odem...da li bih bila sretnija...i pametnija...a ti...poslušaj ove riječi...dobro ih poslušaj...

Nema komentara:

Objavi komentar