srijeda, 23. studenoga 2011.

...nikada neću napisati dobar post na blogu...jer sam sjebana do daske ...

...kao što sam već rekla ovaj moj blog otišao je u totalno krivom smjeru zbog niza sranja koja su mi se ispodešavala od kad sam počela pisati blog...a kojima se ne vidi kraj...i jebem ti ovaj život..sve što dotaknem pretvori se u novu pizdariju...i onda me uhvati depra...i onda se ponovo rasplačem...i onda mi nije ni do čega...i onda sam sama sebi odvratna ...i gadim se sama sebi ..ja koja sam uvijek bila borac...sada sam plačljivica i nesretna ...a sve one knjige uzalud pročitane o samopomoći i kako spasiti vlastiti život ...dale su efekat nula...i ponovo čitam jednu ...i opet iste afirmacije i mantre za svaki dan...kako si vratiti samopouzdanje...ponavljanjem...ja sam sretna...ja sam sretna...ja sam sretna...osjećam se jakooooo  dobro...osjećam se jakoooo dobro...sve što poduzmem ide mi od ruke...i bla bla...a ponavljajući to negdje u glavi mi se napravi klik...i ja ne vjerujem u to...mada želim vjerovati...i onda me pukne opet to jebeno samosažaljenje ...i sve se vrti u krug...i glavom udaram u zid...od nemira...nesretnosti...nezadovoljstva...a taj zid ne mogu nikako srušti ...armirani beton...čime ga srušiti...dinamitom...a dinamit je što... vjerovati da će sutra biti bolje...jer sutra je novi dan...za nekoga je  la vie en rose...a kad će biti za mene...jednoga dana ...možda....i onda me pukne neka nostalgija i ja se sjetim nekih sretnijih dana ...i nekih pjesama uz kojih mi je bilo lijepo i onda ih postavim tu...i slušam ih...i ...puknut ću...opet ću noćas nespavati ...opet ću večeras plakati...sve već poznato...sve već deja vu....

1 komentar:

  1. svi su sjebani... razlikujemo se samo u načinu na koji smo sjebani. ili kao što bi rekao chris rock (filozof modernog doba), "the one" je onaj koji je jednako sjeban kao i ti, pa možete zajedno biti sjebani. i taj negdje postoji, sigurna sam.

    OdgovoriIzbriši