utorak, 22. studenoga 2011.

...mrzim zimu...mrzim hladnoću...jebem sve one koji kažu da je zima lijepa...

...tko kaže da je zima lijepa...jebem ga ja...u glavu...pa kako može zima biti lijepa i po čemu...po tome što cvokoćeš vani...zebu te noge i ruke...nos ti pocrveni i curi...obučen ko zadnji kreten ...slojevito..da ne bude zima...a pomaže ...ništa...o kako ne volim zimu...a one idilične slike planina okovanih snijegom..ili one s preživjelih kalendara....one kućice u snijegu...borovi...ledenice koje vise s nekih krovova...belj..bljak...sve zime svojega života dajem za jedno vrelo ljeto...sad sam bila vani ...morala sam...i morat ću bar još sva puta s mojim tangom van...a da moj tango bar piška u pelenice..i kaka...ali ne...on je čupav i nije mu zima i sav se istrči po toj hladnoći...pa kad ga vidim tako sretnoga...a još da ima i snijega...preživim i te izlaske na studen...
e da ga nema...ne bi me nitko vidio ove zime vani...samo bi je gledala kroz prozor...i to ako bi je gledala...
u mojem usranom životu i dalje je sve usrano... nikakvih bitnih promjena nema...a da vrištim od sreće....dakle status quo...i dobro je dok je staus quo...da nije i gore...a obzirom kako me ide...ma ipak ću ja u svoju podsvijet ugraditi zapis...la vie en rose....možda se nekada i probudi ta umrtvljenja podsvijest...i aktivira zapis...o daj bože ako te ima...i mada ne volim zimu volim ovu pjesmu od uvijek...od kada sam je prvi put čula...i ne zaboravljam je...jer mi je tako....nekako ...to...

Nema komentara:

Objavi komentar