četvrtak, 17. studenoga 2011.

....ma odoh ja odavde...ovo mjesto me samo ispunjava nekom tugom...a meni trebaju novi svjetovi i neki novi smijehovi...i neki drugi ljudi i drugi gradovi...

...razmišljam kuda krenuti....odavde...ma ne sa bloga ...odavde iz ovog mrtvog maglovitog grada...pod hitno mi trebaju neki drugi svijetovi i neki novi smijehovi...neki drugi ljudi...nepoznati...koje tek treba upoznati...krenuti sama...krenuti negdje gdje je toplo...uzeti knjige sa sobom ...one nepročitane...ugasiti mobitel...povremeno ga tek upaliti da se javim doma...nabaciti novi  make up...ošišati se na drugačiji način nego što furam sad...i ...sve je to krasno...ali kuda sa psom..ne mogu ga ostaviti umro bi od tuge ...a više me boli njegova tuga nego ovo moje stanje sranje...ne mogu ga drugačije nazvati kad je takvo kakvo je...a opet...ako se bar na kratko ne udaljim odavde...osjećam da ću eksplodirati od nezadovoljstva...kompromis...hm...uzeti psa sa sobom i odjebati se odavde...ali gdje s njim...kad netko čuje da imaš psa...onda kao da imaš kugu...ma koju kugu...kao sto kuga...pa gledajte ...kućne ljubimce ne primamo...pa kućni ljubimac može ostati u hotelu za pse...o da ostani ti u hotelu za pse...što ne probaš...i tuli tamo za svojim gospodarom ili gospodaricom dok ne krepaš...a kao muž te dotične izdavačice apartmana je bolji nego kućni ljubimac...vraga je...ali ona misli da je...a on je kao i većina muškaraca ne zarezuje pol posto...ide mu na živce...ne može je gledati...gleda svaku koja nosi suknju ...parafrazirm jer danas rijetko koja nosi suknju...pa makar bila i veća gadura od one doma ali bitno je da je nova...hm...dakle otpadaju privatni smještaji...a o hotelima da i ne govorim...tamo te ne jebu ni kao gosta a kamoli tvojega kućnog ljubimca...i što mi preostaje...moram razmisliti...i pronaći neku valjanu opciju za spas sebe...a i da usput i moj pas bude sretan...i da nam bude makar na tren ...la vie en rose...jer blagdani se bliže...i ježim se na samu pomisao na njih...tu bezrazložnu euforiju kupovanja od hrane do poklona...od nemaštovitih čestitki...i svega što uz to ide...moja mama bi sad rekla...a što bi ti u stvari...a ja ..ovoga trenutka znam...hitno mi treba promjena...hitno...najhitnije...na more svakako...i mada nisam ines...pravit ću se da jesam...ta ...ines...

Nema komentara:

Objavi komentar