utorak, 8. studenoga 2011.

...još uvijek postoje neki dragi ljudi...sad kad si se hvala bogu odjebao...a svaki naš kontakt završim u suzama

...nemoj me više zvati...neću ni ja tebe ma koliko smo još povezani poslom...ili ne znam više čime...na mogu s tobom vodit ove nerazgovore nakon kojih sam uvijek uplakana...ti   si  znao reći...a tebi je teško pustiti suze...ili koji kurac cmoljiš bez veze...e vidiš niti jedna suza nije bila bez razloga ....niti jedno cmoljenje kako ti to prekrasno kažeš ...nije bio bez veze...samo što ti mene nisi znao razumjeti...ili si se pravio  da me ne razumiješ...prije će biti ova druga solucija...ma nema veze...sve će to proći...s tobom ili bez tebe život se nastavlja...gle jebeni gade ...ostavio si mi na brizi sve životinje...i boli te kurac kako ja s njima izlazim na kraj...da li mi je to teško...da li je zgodno izlaziti oko ponoći sama ko kurva s psom van...da li ja uopće još imam živaca oko tog se brinuti...a ne..ti si jednostavo one nedjelje pokupio svoje dronjice i otperjao...ni brige  ni pameti...i  gle...  ne da ti prigovram. samo napominjem.....kad se prošle godine uređivao auto...i ulupano brdo love...ja sam mogla prešutjeti tu lovu i snađi se...bila je moja...ne naša zajednička...sve što sam od te love iskoristila za sebe bio je posjet martimexu....vidiš bar da je usrani auto bio u toj protuvrijednosti..ne on je bio nikakav  jer bio maltene džabe...jer bi sestri dao novac kad imaš...vratila sam ti ga...ne treba mi to smeće...ako nije ništa iole bolje ...hvala na tome smeću koje  nitko nije htio kupiti...kao i onaj usrani printer...pardon ovaj...i njega odnesi...odnesi sa sobom sve ...čak i sjećanja...da te ne pamtim više ni po onome što je bilo lijepo ni po ovome posljednjem...ružnom... i gle...reći ću još nešto vrlo ružno ...za onaj duhan...rekao si već dva tri puta da ..ja ne bi slučajno zaboravila...e pa vidiš...ja sam sada ovoga trena zaboravila...kao da ga nije ni bilo...kao što ću zaboraviti još neke sitnice...jer ti si zaboravio sve ostalo...sve naše zajedničke troškove ostavio meni...ok...neka...snaći ću se ja...samo mi treba moj mir...i da porješavam  sebi u korist neke stvari...ne mrzim te...to bi bila tebi satisfakcija...ne ne mrzim...samo si mi postao odbojan...i boli me kurac što ti misliš o meni...i oni tvoji nazovi prijatelji ...znaš koji...nebitni su  mi...to ti i nisu prijatelji...je ih nemaš...kao što ih  nikada nisi imao...a vidiš još postoje dragi ljudi koje me nisu zaboravili...ili koje sam upoznala  sada...i koji imaju  strpljenja slušati me...moja sranja...a ti nikada nisi imao strpljenja...više ne postojiš...kao da si umro...malo suza za tobom...i prošlo je...i nemojmo vagati tko je više dao ...moja strana ...bez uvrede..će pretegnuti....a ako si se nadao da će ti bez mene biti la vie en rose...neka ti bude...samo pazi se se neprijatelja broj jedan...ona je opakiji igrač od mene....btw...i tvoja je mama cmoljila...zar ne...na te suze si pao...o brižni moj...ti koji voliš balaševića...ovaj bezdan...je just for you....

Nema komentara:

Objavi komentar