srijeda, 30. studenoga 2011.

ej...da sam znala ...ne bi naše slike odvojila... nego jebeno nasjeckala na komadiće...

...danas mi je onaj što se odjebao digao tlak na dvjesto...pa taj čovjek doista nije sav svoj ...ej glupso s kim si dijelila život...da sam onaj čas kada sam pomno rezuckala i odvajala naše živote ..ej...da sam znala ...sasjeckala bi ih polako na milijun malenih rezotina...da se ne prepoznaje ni dijelić nas ...učinim ti uslugu nakon toga....i to veliku ...a ti lažeš...i jebi se infantilni idiote...jebi se  i odjebi odavde iz  mojega vidokruga...a one sitne uslugice koji si mi kao napravio  od njih sagradio piramidu od hvale samoga sebe ...rekavši ....pa ja sam mogao odmah otići i jebe mi se za tebe...o da...jebe ti se ...neka ...i meni se doista jebe za tebe ...eto što ostane nakon ...nečega...ništa...gomila sranja...fuj...sama se se bi gadim kako sam to mogla trpjeti ...kako sam te uopće mogla voljeti...iz kojeg glupog razloga...ne ..ne...nisi ti kriv...ja sam kriva i to definitivno što sam se dala navući na ... ništa...jer ništa nisi imao...i ništa nećeš imati ...ovo je doista zadnji put da te spominjem igdje...pa čak ću se praviti da nikada nisi ni postojao...boli me što sam tolike godine preturila preko leđa i svakakva sranja uz to...a od svega ostalo je ništa...kao što obično i biva ..najveće ništa...tebe ne poznajem...i ne prepoznajem...ili si se vješto skrivao ispod maske ...a kada si je skinuo ispod nje je bilo tvoje pravo lice ...ne nisam savršena...samo sam za nijansu kvalitetnija osoba od tebe...ma što god tko mislio ...a napose ti...i neka mi od danas od ovog tridesetog studenog život postane neki drugi život ...i ja neka druga ja...koja nikada više nikome neću vjerovati niti jednu jedinu riječ...želim ostatak svojega života provesti mirno...ako to bude moguće ...želim la vie en rose....i na bilo koji način ja ću si ga stvoriti....sama...ej...sama ...i jednoga dana ...nakon x godina ...znam da ćeš reći...o znam sto posto...

Nema komentara:

Objavi komentar