nedjelja, 6. studenoga 2011.

...davno je bilo kad mi je netko rekao...vražja si cura...a što je od toga ostalo...ništa ostalo ...sve je u životu sranje postalo...

...dosta davno..o ima tome godina netko ...o bože kako to pamtim...mi je rekao ...ma ti si vražja cura...taj koji to rekao bio je stariji od mene podosta...maleni flertić...i ništa više...doista flertić...onako lepršav kakav može biti s nekih sedamnaest osamnest godina...danas nema lepršavih fleritića...nema onih šarmera ...nema ni mene više onakve kakva sam bila...od vražje cure postala sam nesretna...ogorčena...sjebana ...vražja žena...koja nikom više ne treba...koja mrzi samu sebe ...koja pada u depru...koja se smije tek u naznakama...koja želi la vi en rose...i koja se uvijek napikne na prokleti trn...ne znam da li sam se takvom sam stvorila ili su me drugi polagano pretvarali u ono što nisam...a moj revolt...moja pobuna bila je moj problem prilagode ikome...u pokušaju prilagodbe znala sam da gubim svoj identitet...da putem gubim sebe...a nisam se željela izgubiti...i bježala bih od svakoga nakon nekog vremena kada bih počela primjećivati kako me ta osoba pokušava promijeniti i prilagoditi sebi...a sada...i dalje neprilagođena...i sama...i neka sam sama...on me i onako nikada nije znao razumjeti...i nikada nije bio spreman za mene ni zbog čega umrijeti...i nije me znao voljeti...a tako sam malo tražila...ponovo povrijeđena...danas...s koliko upornosti me povrijeđuje...iz dana u dan...nedjelja...prokleta nedjelja...ima li ijedan dan a da me ne gurne još dublje na dno...taman kad sam se počela dizati...sebe krivim...najviše...bio je to moj izbor...loš izbor...kao loše vino...kao loš dan...kao loša neprospavana noć...kao loš film nedogledan do kraja....kao loša pjesma neodslušana ...kao...ovo moje loše raspoloženje i ove suze što sam mislila da sam ih isplakala i da me više ništa ne može toliko dodirnuti da se rasplačem...a njemu to uspjeva...proklet bio...i neka ja budem prokleta  što mu to želim...jebe mi ....jebe mi se  za njega i njegov život i njegove nedojebane planove ...i njegovu nedojebanu pojavu...i njegove nedojebane priče...ja hoću svoj  la vie en rose...u kojem za njega nema ni mrvicu mjesta...jer  proklet bio sada radi sve  ono što sam ja govorila ...a on je odbacio kao ...ma koji ću kurac tu...koji tamo...a sad doslovce sve to radi...i kaže...to je moj život...ma jebi se s njim ...o ima još toliko toga...prešutjet ću... ako koji slučajem zaviri u ovaj blog...neka zna ...fakat si jadan čovječe...i  tvoj  život nikada neće biti kao ruža...jer ne znaš cijeniti ništa...egoisto...

Nema komentara:

Objavi komentar