subota, 12. studenoga 2011.

danas me puknulo...da se zauvijek oprostim s jednim dijelom života...good bay forever...

...ustala sam danas ...ne znam...na lijevu ili desnu nogu...prošetala psa...i nešto me puknulo...da se oprostim od jednog dijela svojega života ...zauvijek...i da ga pospremim u neki kutak  ...neka tamo i ostane...sakupljajući prašinu i paučinu...kao ono na starim tavanima...neke uspomene pokrivene slojem prašine i paučine...već sam se na neki način oprostila...ali danas je to...konačno...tebi koji si postajao...a više ne postojiš...neka ovo bude posljednje sranje od mene...od kada si otišao...u moj život na kratko su ušli neki novi ljudi...neće se dugo zadržati...samo su prolaznici...subota je...dan kada žene kreću u pospremanje ...shopinge...a ja...sjedim ovdje ...pijem cappuccino i pušim...i opraštam se s jednim dijelom života...skupljam hrabrost da ti kažem ...sve...da sam te voljela...ali te vše ne volim...da si mi bio sve...ali više nisi...da ću pamtiti samo lijepe trenutke...ali neću...lagala bih kad bih rekla da hoću...i vjeruj...jebe mi se za tebe ...danas sam pobacala neke stvari koje si zaboravio ponijeti...završile su tamo gdje im je i mjesto...u smeću...sorry...ali  ja moram dalje...nisam ja za tebe...niti ti za mene...niti smo ikada bili jedno za drugo...za tebe su neke poluglupače...koje ni o čemu ne razgovaraju...koje će te otvorenih očiju slušati ...i diviti se tvojoj pametnosti...mene ne možeš fascinirati...prošla sam sve to...a suza sam ionako dovoljno prolila...kad bolje razmislim...ni za što...ni za koga...da ti kažem hvala...ne znam na čemu da ti zahvalim...kad sve skupim na hrpu...i posložim...stvarno ne znam na čemu se zahvaljivati...što si bio tu...mogao je biti bilo tko drugi na tvojemu mjestu...bolji...lošiji...svejedno...netko mi reče neki dan...ti još njega želiš...ne ...ne želim...pa čak vjeruj mi ...osjećam se nelagodno u tvojoj blizini...kao da mi donosiš zlo...kao da mi želiš zlo...neću biti kučka i reći da si ti za sve kriv...veliki dio krivnje snosim i  ja...neću više srati po tebi...kako to obično kažeš...a nećeš više imati prilike niti ti srati po meni...ej...kad nađeš neku glupaču ...daj vidi ...upitaj je što voli čitati...što zna o glazbi...zanima li ju nešto osim banalnih ženskih časopisa...pa ako joj je domet čitanja ženski časopis super...ako voli narodnjake....super...ako voli kuhati i peći kolače..e ta je prava...samo da ne filozofira ni o čemu...i da te bespogovorno sluša...sve tvoje ideje i idejice...nikada ne realizirane...i da ne zna odgovoriti niti na najbanalnije pitanje u nekom kvizu...e takva će biti the best...i da ne traži ljubakanje...sex i ostalo...neka bude strpljiva i čeka...kad ti naiđe...imala bih ti reći još svašta...ali neka ovo bude kraj...btw.neka ne voli boru čorbu ...ni louisa armstronga...neka misli da su to imena nekih egzotičnih jela...a ja...samo želim la vie en rose...i neka ona ne zna što to znači...što gluplja to bolja...bar ćeš ti biti boss...i eto moja sranja su gotova ...ona po tebi...i tvoja po meni...i za oproštaj...neka bude ..pa eto jedna od tvojih pjesama...bezdan sam ti već dala...ko je kriv...dobio...a ovo neka bude fakat posljednje od mene...jer znam da ti je to jedna od borinih najdražih...i nemoj je svirati toj drugoj..ona to neće razumjeti...

1 komentar:

  1. Eto, konacno si rekla i ono poslednje sto si imala na umu..Nastavi zivjeti. Ti si sada nova zena i ceka te novi zivot.

    OdgovoriIzbriši