petak, 7. listopada 2011.

...večeras prvi put nakon mnogo godina spavam sama...ili kako naučiti da je cijeli krevet opet tvoj...

...nakon tolikih zajedničkih godina kada niti jednu noć nismo bili odvojeni...prvi put spavam na velikom krevetu sama...posljednih mjeseci spavam na svoje dijelu kreveta na samom rubu ...ponora...sklupčana u fetalni položaj ...pomno pazeći da ga ne dotaknem...kao što i on pazi da mene ne dotakne...a večeras...prvi put sama...hoću li znati iskoristi tu slobodu prostora ili ću se sklupčati na sam rub kreveta i tako prespavati...ne znam...upalit ću tv...ona me uspavljuje...i  možda ću zaspati kraj upaljenog tv...jer ja ga nikada ne gasim...noćas moram zapamtiti što ću sanjati...noćas će moja mačka spavati kraj mene kao i svake večeri...kakav će to biti osjećaj...danas ga cijeli dan nema kod kuće i uopće mi ne fali...tako je nekako mirno....bez napetosti i negativne vibre...sada je kupaonica moja...moj krevet...moja mačka...sve je opet moje...nit sa kim više ništa ne dijelim...ni ručnik...ni sapun...ni pastu za zube...nekakav divlji osjećaj slobode...kada ne moraš paziti kao što se pazi zadnja dva mjeseca...što ćeš učiniit...što reći...brige su i dalje prisutne...i mnoštvo problema...ali nekakav osjećaj smirenosti u meni...bar večeras...i zato ...neka vam je la vie en rose večeras ...sutra...zauvijek...umjesto laka vam noć...i sebi kažem...la vie en rose...iskoristi život koji je pred tobom...
...večeras neka me čuva ovaj mali anđelak...s jedne strane...

...a ovaj maleni s druge strane...

Nema komentara:

Objavi komentar