subota, 1. listopada 2011.

sweet dreams...ili kada ću opet početi sanjati ...

...neka ovaj vjetar otpuše sve ružno iz mojega života...
...čekam svoje snove...nove...ne ove koji su kao noćna mora...u stvarnosti...pa čak i kad noću sanjam to je toliko konfuzno...a snovi su odraz našeg stanja...ne vjerujem freudu da su svi snovi naše seksualne frustracije...bliži mi je jung...i from...ne vjerujem sanjaricama...o koliko ih ima...isti pojam u svakoj drugačije tumačenje...no ovo je o snovima koji nemaju veze sa sanjanjem i spavanjem...živim u išćekivanju svojih snova...želim budna sanjati...da će mi biti dobro...da ću se snaći u životu...da ova izdaja nije kraj ...da ima još dana ispred mene...i vremena za sanjanje...nisu to neki snovi o blesavštinama kao o nekom bogatstvu...silnoj uspješnosti ...normalni snovi žene...a budem sretnija ...da se smijem...da čitam...da opet volim slušati muziku...da pijem kavu s frendicama...da se glupiramo i smijemo svemu i svačemu...da nešto kreativno radim i uz to zaradim za pristojan život...da si kupim novi parfem...da opet idem frizeru i u solarij...da opet živim i dišem punim plućima...jer la vie en rose...za sve ...ma kako o večeras izgledalo...sutra je novi dan i život teče...ne postoji ni bol ni jad što proći neće...sjeća li se tko te  terezine pjesme...

Nema komentara:

Objavi komentar