ponedjeljak, 31. listopada 2011.

svaka ljubav počinje u oblacima...a završava u muzeju zaboravljenih uspomena...

...o da..bilo je tih nekih ljubavi...započetih u oblacima...neke su trajale kratko...neke su se malo zadržale...a na koncu su sve završile u muzeju zaboravljenih uspomena...iza svake ostala je neka sitnica...koja me je obogatila ili zbog koje sam otplakala..jer nisam ona koja će nekoga vezati uza se na dulje vrijeme...i bolje...i ti koji si mi rekao da sam erudita...da sam svjetska dama...ti koji si se trudio predugo da me osvojiš ...uspjelo je...osvojio si me na kraju...svojim šarmom s pokrićem...jer znao si toliko toga...satima smo mogli pričati o leptirima...o oblacima...o zvijezdama...o politici...o milijun  različitih tema...i najljepši kompliment mi je bio ...ne kada si rekao da imam prekrasne oči...ili da me voliš gledati dok držim cigaretu i gestikulirajući pričam...da se prekrasno smijem...nego kad si rekao da sam kozmopolita i erudit...to mi je do sada najljepši kompliment u životu...a čuti to od tebe...bilo je kad da dobiješ nobelovu nagradu za znanje ...oboje hedonisti...ti previše star...ja previše mlada...ti previše umoran ...ja s previše snage...i nikada nije bilo ništa između nas...tjelesno...samo ovlašni poljubac na sastanku ...i na rastanku ...svaki put...a želio si me...na neki čudan način i ja tebe...danas sam te se sjetila...posljednji put kad smo se slučajno sreli..rekao si...promijenila si broj...da...rekla sam...još tu negdje u ladici imam tvoje razglednice sa nekih putovanja...ljubljana...frankfurt...daruvar...rio de janeiro...s nekoliko lijepo sročenih rečenica tvojim prelijepim rukopisom...i bez potpisa...to kad smo se sreli...rekao si...daj mi svoj broj molim te...a ja...nisam ga znala napamet...susret je bio na najbanalnijem mjestu  ...u onom shop centru...a ja ...ostavila sam mobitel u autu...dao si mi na komadiću papira svoj...jebi ga...bacila sam ga zajedno s nekim računima...ne znam zašto sam te se danas sjetila...očito postoji neki razlog...jer ništa nije bez razloga...i rekao si kada si čuo da njega...nadam se da ćeš biti sretna i da te je zavrijedio...ej...nisam sretna...a da li me je zavrijedio...ne znam...znam samo da me je povrijedio...hej p...ovih sam dana toliko tužna...ovih dana i mjeseci...i znaš...sve mi je krenulo naopako...voljela bih te sresti ...popiti kavu s tobom ...i da mi kažeš opet one iste riječi...da sam kozomoplita i erudita...bojim se onoga što dolazi...a ti...znam da bi izabrao najbolji način da mi kažeš ...ne boj se...la vie ne rose...živi i uživaj...slučajnošću ...netko se sada vrzma tu negdje u ovom virtualnom svijetu...ja prestara...on premlad...ja previše potrošena...on na pragu života...ti bi rekao...što bi ti rekao...opet isto...da li te je zavrijedio...i rekao bi...sretan je onaj koji te ima...a ja bi rekla...o ne..nije...ja sam ona koja ne donosi sreću...i p.tako se bojim ...želim to ....i ne želim...dvije ja u jednom tijelu...dvije ja koje s bore jedna protiv druge...za b. znam...njega sam odbolovala brzo...na neki način sam znala da nećemo dugo trajati..makar smo trajali deset godina...znaš p. kad sam ga prvi put srela ...rekla sam mu da ništa nije vječno...i da svaka ljubav završava jednom...sto puta mi je to spočitnuo...te riječi...i kada je rekao da odlazi...ponovio je to...da sam ja krivac na neki način jer sam unaprijed predodredila naše trajanje...ej p....trebam tvoj savjet...znam gdje te mogu potražiti...ali ne želim...samo ako se opet negdje sretnemo ...onako u prolazu...i ovaj strah će me pojesti...p. jučer sam htjela reći zbogom prije nego se bilo što dogodi ...i pala sam na ispitu...nisam mogla reći ne...a odlučila sam...jebi ga ti me znaš najbolje...koliko sam šašava i prevrtljive naravi...želim prestati...i ne želim prestati...p. help me...i reci opet ...la vie ne rose...a ova je pjesma moj zauvijek oproštaj s b....neka ide svojim putem...jer ne volim ga više...a ti  koji ćeš ovo pročitati danas...ne znam što ću ti reći...i kako da pobjegnem od tebe...jer  ako pbjegnem tko će mi vratiti smijeh...ako ostanem...ponovo poslušaj pjesmu iz prethodnog posta...i razmisli...jer la vie ne rose...ma kako to danas izgledalo...a za b....neka bude opet arsen...

Nema komentara:

Objavi komentar