ponedjeljak, 31. listopada 2011.

...reći ću ti čega se bojim...ali nemoj se smijati kada budeš čitao...a znam da hoćeš...

...ti koji si mi frend...a recimo frend...smijat ćeš se  kada ti budem rekla čega se bojim...kao što sam se ja smijala onim anđelima i ptičici...e pa ja se bojim ...paukova...znaš da sam u bedari danas opet...i da me iz te bedare nešto izvuče...bilo bi dovoljno  da neki pauk sada prošeće tipkovnicim...i da zaboravim sve što mi se događa...toliko ih se bojim...da mi srce prepukne od straha...paukovi ...moja fobija...ne zbog mreže...nego zbog onog svog zlogukog izgleda...oduvijek ih se bojim...a bojim se i još nečega...ali to na nekom drugom mjestu i u drugo vrijeme...hej...obećala stavit onu novkovićevu...i sad se premišljam...da li da stavim tu...ili da odaberem nešo prigodnije današnjem otužnom raspoloženju...mojem...a onu ostavim za neke bolje dane...i bolje raspoloženje...a bojim se da za nas neće biti... la vie en rose...

Nema komentara:

Objavi komentar