petak, 21. listopada 2011.

...oktobar je počinje sezona kiša...ili kako sam se sjetila te pjesme čoline...

...noćas sam prokartala noć...doslovce prokartala...napisala blogove...pročitala nešto ...dopisivala se malo s ljudima sa blogera...a vani je padala kiša...i sjetila sam se te stare čoline pjesme ...oktobar je počinje sezona kiša...i tako eto nisam mogla zaspati...pa sam odskitala na malo kartanja...bilo je pola dva po ponoći...i kartala do pola šest...belu...onda se uvukla u krevet i brzinski zaspala...a spavala ništa jer u osam već bila s tangom vani...dogodilo se nešto vrlo čudno...čula sam njegov glas koji je viknuo tango...okrenula se ja..okrenuo se pas i potrčao prema glasu...a nigdje nikoga...samo nas dvoje na mračnom parkiralištu...i stao pas i njuši...to me nekako zdrmalo i napišem ja ovome poruku b. je li sa tobom sve u redu...stiže odogovor...da ...kakavo je to pitanje...i ja pojasnim i on kaže...neka krepam svi bi bili onda sretni...bahato...na to ja odgovorim da se ne bahati...jer nema s čim i da sam se samo zabrinula...i onda je počelo...da ne serem po njemu i slično i jebi ..da on sad neće razglabati o čudima...niti sam namjeraval razglabati niti bilo što samo mi je to bio neki tako neobičan znak...i gospodin je povrijeđen jer sam rekla da se ne bahati kao usrano dijete jer je u govnima do vrata kao i ja...e uvrede...e to je bila uvreda...čemu uvreda ako je istina...da dalje sad ja ne razglabam o njemu jer mi ga je pun krasni k. sa tim bahaćenjem...a bez svoje kune u džepu...e vidjet ćemo mi bahaćenje  kad bude trealo platiti stan...vratiti lovu...platiti alimentaciju onoj exerici ...mojoj prethodnici ...mrzim to bahaćenje...bez pokrića...jer la vie en rose nikada neće biti za njega...jer ne zna cijeniti onoga koji je za njega bio kadar srušiti svijet...koji ne zna kako bole neke izrečene riječi...jer moje riječi je vagao...analizirao...maltene proučavao...ma tko ga jebe...tipkam tu po ovoj tipkovnici da me bole prsti a još i trošim svoje vrijeme i razmišljanja o nekome tko to nije zaslužio...znam da mi život sprema još pregršt zajebancija...smicalica...prepreka...ali ipak negdje još u sebi vjerujem da je la vie en rose...

Nema komentara:

Objavi komentar