subota, 15. listopada 2011.

...ljubim te pesmama...danas mi je na pamet pala ta pjesma...

...i kao što biva kad se previše sniva padaju ti na um svakakve stvari...situacije...sjećanja...iskopavaš ih iz nekih neuornića svojega mozga gdje pohranjeni i neupotrijebljeni  tavore godinama...i tako mi pade na um...davnih godina tamo negde 1992 extra nena srpska pjevačica je išla ne eurosong sa prekrasnom pjesmom ljubim te pesmama...i danas sam je našla na you tubu ...i stavila na svoj facebook...da mi bude pri ruci...prelijepa pjesma...i žena prelijepog glasa...poslije je nisam nikada slušala...uvijek mi ostane neka pjesma za sjećanje uz nešto...ovo posljednje vrijeme mada ne volim domaću glazbu niti našu niti srpsku ipak slušam gocu ržan i njeinu pjesmu mastilo...prelijep spot...a pjesma...baladasta...i njezinu pjesmu haljina...eto to su pjesme koje skušam dakako osim bore nepoćudnog čorbe poslednja pesma o tebi ...i ona... kad hodaš...pa čovječe dotaknu ti dušu...a to je ono što mi treba da prebrodim...da prebolim..da zaboravim ovu prokletu njegovu izdaju...dvadestrisusata...pišem ovo niti sama ne znam kome..mogla sam to napisati i na margini novina...na komadu istrgnutom iz bilježnice...na wc papiru...isto  bi mi bilo...danas sam se pitala zašto i kome uopće pišem sve ove postove i ovaj blog...čita li to itko...nema komentara..nema ništa ...samo zid... i ja...pa ipak iako mi bog vrag ili netko treći dijeli šamare ...la vi en rose...samo se ne treba prepustiti bedari...i kažem iš...od mene...ja hoću živjeti...laka noć ili dobro jutro onome ili onoj ...tko god naleti na ovaj moj blog...la vie en rose...

Nema komentara:

Objavi komentar