nedjelja, 2. listopada 2011.

dok ovo pišem...u pozadini čujem talent show...o sačuvaj me bože svih tih talenata...

...la vie en rose...sa dva oštra trna ili snom...
...čast ljudima koji se rode s nekim talentom ..bilo za pisanje...bilo za matematiku...štrikanje...pjevanje...ples..to su pravi talenti...sve ostalo da se naučiti sa manje ili više uspjeha...samo se prokleta ljubav ne može naučiti...niti vježbajući cijeli život...u biti ..svaka nova ljubav je jedna vježba...ponekad relativno uspješna...ponekad totalno neuspješna...ali mi s jednakom upornošću i dalje vježbamo...vježbamo...od dana kada se rodimo dok ne odemo sa ovoga svijeta...najprije vježbamo ljubav na mami i tati...trudimo se da nas zavole...a oni nas ionako vole pa se tu ne treba previše trudit...pa onda u vrtiću...trudimo se steći prijatelje ...opet da nas zavole...pa u školi...isto...e onda dođu godine kada se trudiš da te zavoli suprotni spol...e tu je već porebno mnogo više vježbanja...ili milijun kompromisa...ako si spremna ili spreman na kompromise u svakoj situaciji ...gle vježba je bila uspješna...ali ne pristaneš li na kompromise...uzdalud ti sve vježbanje...nisi ta ili taj...pa se pitam da li se uopće truditi i vježbati ako te ona ili on ne prihvate takvoga kakav jesi...ali bez obzira na sve la vie en rose...ma koliko se ti trudio ili ne...samo ako si ga znaš sam ili sama takvog napraviti...a to znači najprije voljeti sebe sa svim vrlinama i manama ...pa tek onda ostale ...ako voliš sama ili sam sebe ...i drugi će te voljeti...toliko od mene ...za danas...dan koji sam provela radno...s malo poslijepodnevnog spavanja i...još nije gotovo...pripreme za sutra...ah...ah...uh...ovo nije zbog ponedjeljka nego iz nekih "starih "razloga...

Nema komentara:

Objavi komentar