četvrtak, 15. rujna 2011.

za ponedjeljak najavljuju kišu...ili kako oprati sa sebe tuđe tragove....



...
...kišni dan...
  ...za ponedjeljak meteorolozi najavljuju kišu...super...točno ono što mi treba...da  opere tvoje tragove ...da sa sebe isperem ostatke tvojih dodira...da se počne nešto mijenjati ...nabolje...ova glupa situacija u kojoj se oboje nalazimo...živimo pod istim krovom...dijelimo postelju  dobro pazeći na pristojnu udaljenost...kuahm ručkove...pravim večere...perem rublje...pijemo kavu  u  isto vrijeme...odlazimo obaviti još poneke zajeddnčke poslove...a sve uz najnužniju  komunikaciju...kao da se ne poznajemo...iščekujem tvoj konačni odlazak...svaki dan...ali ti si još uvijek ovdje...što te još veže za ovo mjesto...imaš kuda otići...pa što ne  odlaziš i prepustiš me samoj sebi...više se ne bojim tvojega odlaska...možda ću čak osjetiti olakšanje...odlazeći u postelju...bez upaljenog televizor...uz neku knjigu...kao nekada...možda ću otići sama popiti kavu negdje vani...ionako ne izlazimo zajedno nikuda...večeras ideš na razgvor sa svojom mamom...o dječače...hoćeš li se pojadati mami ...hoćeš li imati muda reći kako si me izdao...ili ćeš po starom dobrom običaju sve prešutjeti...ah da mi je iz prikrajka samo čuti djelić razgovora...ti koji se ne brineš ni o kome odjedanput si odlučio brinuti se o mami...ma daj...predugo se znamo...tebe nitko ne zanima osim sebe samoga...u ponedjeljak će kiša...kažu...lakše ću disati...zbog kiše i svega...jer ...la vie en rose...samo ga treba znati iskoristiti...

Nema komentara:

Objavi komentar