petak, 16. rujna 2011.

vjerojatnost da ovo netko pročita...je suviše mala...ali nema veze...pišem da se ispušem...

...i kao zreo nar...pukla je stvar...znaš onu bebekovu staru pjesmu...
...bila bi glupača da ti poželim sreću sada na odlasku...i neću...ako ti je dato bit ćeš srestan...ako ti nije...nećeš...a nisam primjetila da te sreća baš mazikala...no baš me briga...postajem egoistična...a to ne valja znam...i to nema veze...prestat ću jednog dana kada shvatim da sam nekome važna...kao osoba...kao žena...kao prijatelj...i ti si posatao egoista...mislim da si to uvijek i bio samo vješto prikrivao...morat ćemo vjerojatno zajedno još na jedan put...neću ti dati za gorivo...dovoljno sam davala...a ništa ne primala...na more...službeno...makar da ga još jedanput vidim ove godine...skuhat ću ti ručak...oprati ti veš...toliko još možeš očekivati od mene...ali ne i da ti palim cigaretu dok putujemo...kao što sam do sada uvijek radila...niti da ti dodajem gutljaj soka...uzmi sam...navečer ću napraviti krevet...jer i ja spavam u njemu...ti noćas nisi spavao...brige...a  brini se...i ja sam se brinula pa si mi govorio koji se kar brineš non stop od  toga nema koristi...ne moraš spavati...bdij...puši...uživaj u noćnoj tišini...mrzi me jer ja spavam...popijem tabletu i zaspim...totalno sam kučka...neka...čak mi se i sviđa biti kučka...kako god mi je sada učinit ću sve da mi bude ...la vie en rose....pa makar se pred tobom pretvarala da je tako....

Nema komentara:

Objavi komentar