ponedjeljak, 19. rujna 2011.

sve sam lijepo zamislila kako ću danas provesti dan...ili kako ga zajebati...dan...

...ovo sam si poklonila još malo ljeta... šarenila...
...super sam si osmislila kako provesti gotovo cijeli dan sama...i ništa od toga...jer sam zbrkana do kraja...onda je on došao doma i bilo je gotovo...sada nešto radi oko svojega kompjutora i sad mi prigovara non stop...traži neke hlače koje je on pospremio tamo gdje je...a već cijelo ljeto pita gdje su...sada tražeći nešto nalazi ih i meni kaže...govorila si da pojma nemaš...a samo je malo trebalo potražiti...jebote pa gdje da ja tražim kada je pola stana zatrpano s  cd .ima njegovih igrica...da ga jebale igrice...mrzim te igrice voženja autića i pucanja po nekim nevidljivim neprijateljima ...to mi je toliko stupidno za jednog odraslog...pazi sredovječnog stričeka...te infantilne igrice...ok svatko ima neka svoja zadovoljstva...ok neke logičke igre...ali ovo...pa to je na nivou desetogodišnjaka...pa on bi to igrao satima...a ja bih gledala njegov potiljak..kučka bi bila da kažem da se nije brinuo ni o čemu...ali to me je najviše izluđivalo...slušalice na ušima i drkeljanje po igricama...počeo je pisati blog...napisao tri posta brojkom i slovima tri...i odustao jer tko bi sjedio i pisao...a b. nije neki glupi tupi tip...pače vrlo je inteligentan..logičar..a ja nisam logičar...ja sam intuitivka...a ostalo radim po inerciji...onako kako mi dođe...toliko toga za napraviti ali uvijek bi našao neki izgovor da to ne napravi...jer mu se nije dalo...jer mu je tako došlo...i meni je milijun puta došlo i nisam nešto napravila što sam trebala...nije to ogovaranje...samo neki njegovi postupci nisu se uklapali u moj način življenja i razmišljanja...a neki moji u njegov...prije nego ode odavde ...obećao je da ćemo urediti stan ...pokrečiti...pofarbati sve...e vidjet ću...ako neće on...morat ću sama...i prije sam to radila sama...sinoć je konstatrao kako ni sa kim nije stvorio ništa i da je bolje da živi sam...o sranja...za mjesec dva bit će opet netko novi u njegovom životu...jer laž je da će živjeti sam...o da...on zna kuhati...zna oprati...zna sve...ali neće proći dva ri mjeseca i on će biti sav sretan uz nekoga...cijeli mjesec...a onda će furati svoju prču kako ga nitko ne razumije ...kako nije ništa stvorio...a ja sam stvorila...i sve razorila...e jebi ga...nije to ljubomora...pa čovjek je društveno biće i nije u redu da svoj život proživi sam...ma rekla sam da ga više neću spominjati ali mi je digao tlak ovim prigovorima kao i sinoć kada je rekao ...ne seri...a otkad ne razgovaramo i od kada je rekao da odlazi ja mu to nisam niti jedanput rekla...a srao je i sere i dalje..i opet će naći neku novu budalu kojoj će srati...ma neka ...ovo mora biti moje zadnje spominjanje njega...jer la vie en rose...i to je moj život...pa  ma kakav  je sada u dvaesetjedansat i dvadesetoamminuta dok ovo pišem...isuse što sam tu svega bezveznog nadrljala...sad sam i ja ispala totalna glupsa...tješim se..proći će...laka vam noć ....

Nema komentara:

Objavi komentar