četvrtak, 15. rujna 2011.

sto i jedan razlog da ne budem tužna...ili kako prebroditi rastanak

....nježnost dodira ruže na dlanu...
...danas ujutro mislim o svemu...i zaključujem...pa imam sto i jedan razlog da ne budem tužna...brojim razloge...razpisujem ih na papir...došla sam do dvadeset ...kada se skupi sto i jedan ...objavit ću ih...možda pomognu nekome...ne moraju to biti razlozi koji će promijeniti svijet...neka promijene mene...idem si napraviti još jedan cappuccino...onda malo raditi...pa ću do tada valjda naći i zapisati još razloga..bar desetak...znam potrajat će...neka...samo da se riješim ove tuge koja me preplavljuje poput najgore poplave...voda do  grla....ako ne prestanem ugušit će me...jer ipak la vie en rose...ma kako se ovog jutra činilo sve crno...a bit će još nježnosti...od moje kćeri...nekog trećeg..

Nema komentara:

Objavi komentar