četvrtak, 8. rujna 2011.

sinoć sam zaspala sa suzama...a ne želim to...


...osjećam se kao ova jagoda...sama..
 ...sinoć sam zaspala sa suzama ...sanjam neke čudne snove...probudila me glavobolja...nisam takva...ne želim suze i glavobolje...zašto se neke stvari ponavljaju u mojem životu ...jesam li samo ja doista krivac za sve..pa ako jesam...a valjda jesam...ne znam kako  to popraviti...toliko mi je malo potrebno u životu...moj cappuccino..poneka knjiga...razgovor...dodir nečije ruke na mojem ramenu...malo dobre glazbe...osjećaj potrebnosti i pripadanja nekomu...ne mogu pisati boli me glava...a  treba i nešto poraditi...kasnije ću pisati...zašto meni koja vjerujem da je la vie en rose ide sve ...nikako...ne volim biti sama...niti u tužnim niti u najsretnijm trenucima...želim sve to s nekim podijeliti...a b. više nije taj...jedva razgovaramo...baš kad moramo...i to je opako nategnuto...nemam pojma što on želi...a više ne želim čekati ...njegova sranja o krizi srednjih godina...o tome kako ga  nitko ne  razumije...pa idi čovječe tamo gdje će te razumjeti...što te još veže za mučni ostanak ovdje...

Nema komentara:

Objavi komentar