nedjelja, 18. rujna 2011.

sinoć sam bila prosta...i ne opravdavam se...ili kakav je bio današnji dan...


jesen stiže dunjo moja....

...prosta...vulgarna...e pa jesam i opet ću biti...neću se opravdavati nikome više osim dragom bogu...za sve moje zloće...grijehove...propuste...neizvršena obećanja...ljuta sam na sebe jer sam zapostavila decoupage koji volim raditi...jer sam zapustila svu svoju kreativnost...jer  si još nisam pofarbala kosu...jer pušim previše...jer sam nervozna...jer me je tako lako izbaciti iz takta...a nisam inače takva...jesam naglica...ali mogu trpjeti i trpjeti do ...određene granice...a kada  netko pređe korak preko granice...e onda može biti svašta...a b. je prešao tu granicu...i ljuta sam na sebe što ga spominjem a ne bih trebala...on je svoje rekao...ja sam svoje rekla i tome bi trebao biti kraj...ali nije...jer je on još uvijek ovdje...status...nepoznat...zašto je još tu to samo on zna...ali o tome se šuti...kao što se uopće šuti...moja pretpostavka je da a ...nema kamo otići....b jer podstanarstvo košta...c jer čeka da zaradi neku veću lovu...d  jer mu je i ovako dobro...nitko ga ništa ne pita...ni s kim ne komunicira...ide kud hoće...ne pozdravlja kad odlazi niti kad dolazi...ne govori laka ti noć...ne govori dobro ti jutro...sve tako bez točke i zareza...kako sam napisala u  jednoj... na blogeru.ba...  pjesmi...na oblaku od poraza...mi...to jest on i ja...a tamo sam još i sama sebe pokakala pišući po čemu ću ga pamtiti...pa svi mogu steći dojam kako za njim patim...e ne patim ja za njim...to je završena priča...nego patim što sam izdana...to mi je najgore od svega... ta izdaja...ne prevara...jer do sada me nije prevario...ali i to tko zna...kao što je rekao prije mjesec dana aludirajući na proljetos izgovorene riječi...s moje strane...a tko zna da i nisam...mogao sam to učiniti u bilo koje vrijeme i ti nikada ne bi saznala...točno...zato mi je sve i bez veze...ako je neka je...ako mu je bilo dobro...super...ako nije...a što ću mu ja ...bila sam vani s pesom na piškanju i vani je tako sparno i vruće...gdje je obećana kiša ...ta koja ipire sve tragove ...nečijeg postojanja...nečijih dodira...današnji dan je bio tako...tako...ništa za osobitu hvalu...ali ni za pljuvanje...ali la vie en rose...kažem ja i neka mi bude...opet toliko egoizma...sama sebi želim la vi en rose ...a vama koji svratite namjerno ili greškom...također...la  vie en rose...i laka vam noć...do čitanja i mojih novih sra.a....

Nema komentara:

Objavi komentar