petak, 2. rujna 2011.

kako smo se udaljili....ili kako prestaje ljubav

koncert za klavir u B-molu...
...najprije smo bili nešto kao frendovi...onda smo postali ljubavnici...onda smo počeli živjeti zajedno...onda smo živjeli zajedno...onda više nismo imali jedno drugome što reći....onda smo sve više i više šutjeli...onda sno izbjegavali dodire...onda više ne spavamo zajedno...sada je došlo vrijeme za reći zbogom...ti više ne želiš ništa niti te išta zanima...ja više ne želim ulagati  trud  u vezu koja se raspada...raspala...više ne znam tko si...više ne znam tko sam...izgubila sam identitet negdje u raznizanim godinama...ne hvata me depra...bolje je tako...bez mučenja...rastanak bez suza i patetike...trebam se vratitit svemu što sam zapustila zbog nas...nas...da li smo ikada bili mi...ili si ti bio ti....a ja sam bila ja...svejedno...nebitno...čemu planovi o nekom poslu ...ti radiš svoj posao...ja ću svoj...kad padneš podigneš se  otreseš koljena od prašine i kamenčića i ideš dalje...mučno ispijanje jutarnje kave...svako u svojem svijetu...ne gledaš me...ne  gledam te...eto...pa ipak vjerujem da je la vie en rose....ja sa Sirusa B...ti sa Zete Reticuli...milijuni svjetlosnih godina udaljeni...danas mi se sluša  čajkovski...koncert u b-molu...

Nema komentara:

Objavi komentar