srijeda, 21. rujna 2011.

...kad poželiš nekome učiniti uslugu...ne očekujući ništa natrag...opali si odmah šamar...

...volim bijele ruže...pašu mi uz moju jebenu naivnost...
...zbog svoje gluposti...na tečaju TT učite...dajte od srca ne očekujući ništa za uzvrat...upravo danas sam dobila tu lekciju...a danas sam htjela učiniti nešto dobro...dogovoriti posao za onoga koji je persona non grata u mojem životu od sada pa nadalje...i za sebe...da podijelimo na pola što zaradimo...a ta ista persona me popljuvala kao najvećeg neprijatelja...citiram...rekli smo da smo ovu priču...tj.nas...završili a sad ti ugovaraš neke zajedničke poslove...mene to ne zanima...a treba mu lova više od svega...toliko o pozitivnost i mojoj blesavosti...e pa ovo mi je doktorat...ne škola...doktorat...da više nikada nikome ne uradim ništa a da ne tražim nešto za  uzvrat...on je mrtvo hladno ručao...meni su krenule suze...o jebote glupačo pa zar ti nije još dosta...koliko  uvreda još trebaš ...koliko verbalnih šamara primiti...a da se u ovim godinama probudiš... mislim da je ovo bio vrh ledenog brijega...ledeni brijeg je već mjesec dana...a sada je konačno dobio i svoj vrh...never more...od sada sa skepsom prihvaćam razgovor bilo s kim...bio on pozitivan za mene...ma ne pozitvan...nego upravo u superlativu...najpozitivniji ...ma učinit ću si ostatak života tako da stvarno bude...la vie en rose...ne jebući pol posto nikoga...makar crkavala radeći...

Nema komentara:

Objavi komentar