subota, 20. kolovoza 2011.

ti nikad nećeš saznati koliko mi je do tebe stalo...

24 sata dnevno meni je premalo...oprostite dečki iz itd banda što sam posudila vašu pjesmu za naslov bloga...eto tako volim itd band još od sonje elene i drugih pjesama...tihe i nježne laganice...onako za dušu...ovo je za b. koji je u posljednje vrijeme nervozan...nesretan...nezadovoljan...zato mala sličica koja ga neće oraspoložiti ali...obzirom da i on voli patsy cline...možda...znao mi je na syntu svirati varijacije na temu crazy patsy cline satima ili summer in siam poguesa znajući da to volim ili something stupid franka ˛& nancy sinatra...više nema synt...neću više o njemu...slažem neke kockice ostatka svojega života u ovoj mojoj glavi koja ...tako nam je rekao profa iz glazbenog...koja nam služi samo da se našminkamo...sutra idem na hrelić iliti jakuševac tražiti neku vintage odjeću ...jedno davno dok sam još bila gimnazijalka ...malo kolektivnog markiranja a love niotkuda...otišli smo u kino sloboda na matineju...nije nam bio važan film nego mjesto gdje ćeš provesti sat dva da se zgriješ...bio je neki film pod nazivom posljednju dani hitlera...radnja cijelog filma odvijala se u bunkeru...tu su bile i supruge zločinaca i njhova djeca...pamtim iz tog filma predivnu odjeću dama iz tih 40 tih ...čast kostimografu...a i šminkeru...te prelijepe haljine...cipele...frizure...koliko ženstvenosti  lepršavosti ...od tada mi se sviđa ta odjeća...haljine koje su davale šarm i damama koje nisu bile bog zna što...svila...prelijepi uzorci...haljine koje se šeću zajedno s tvojim koracima...danas u doba jeansa i ove uniformiranosti kad ne znaš s leđa da li je cura ili dečko počnimo raznišljati drugačije...ma n stranu praktičnost...gdje su nestale najlonke s natom ...te najlonke i cipele visokih potpetica i najbezveznijoj nožici davale bi glamurozni izgled...nema sad vremena raspravljati dalje o modi koja mi se sviđa ili ne...dužnost domaćice ...bljak...oprostite dame koje volite kuhati...zove ...moram skuhati neki ručak...obrisati  prašinucu koja se lagano slaže kojekuda i napraviti nešto za sebe nakon toga...kupku...ošišati nogice...makar nema baš što...da ne izgledam kao pauk...pa se navečer možd opet sretnemo...a do tada...
jedna hladna cola i cappuccino za sve...la vie en rose...zar ne

Nema komentara:

Objavi komentar