ponedjeljak, 29. kolovoza 2011.

preljub...prevara...ili kako to već nazvati..

pusti ga neka ode a ti uživaj u svojoj slobodi kao ovaj plavi leptir
...danas sam slučajno naletjela na neki članak koji govori o braku...vezama...prevari ili preljubu...kako vam drago...kako se nositi s tim...kako održati ili neodržati brak...oprostitit ili ne...da li je prevara ujedno i kraj ljubavi u nekoj vezi...savjeti nekoga tko nije to doživo...bio prevaren ili varao...vrlo je teško govoriti o tome...prevara je prevara...da li je to slučajna avantura ili kako je jedna moja frendica jednom rekla...ma ako je jedanput onda je to flert za jednu noć...flert je flert...svi znamo što je flert...ali ako taj flert sklizne  i napravi se jedan korak previše e to više nije  flert...flert može biti još samo jedan trenutak samodokazivanja...upucavati se nekome...do određene granice...popijeno piće...kava...malo koketiranja sa obje strane...i kraj...ali prevara kao takva kod osobe koja je prevarena izazove buru osjećaja...prvo...bijes...ljutnja...osjećaj manje vrijednosti...pa kako je mogao...mogla...bez obzira radi li se o muškarcu ili ženi koja vara ili koja je prevarena...spol nije bitan...bitno je to što tog trenutka osjećaš...nemoć...suze...prezir prema osobi kojoj si do tada vjerovao...u tom članku kaže ...razgovarajte otvoreno s partnerom i pojasnite situaciju...pa da...pojasni situaciju tako da te još dublje ukopa...neki ljudi ne mogu biti monogamni ...u prirodi im je da se stalno dokazuju...u biti to su nezrele  i vrlo nesigurne osobe...ali ti kao zaljubljena guska ili gusak to ne primjećuješ...tu njihovu infantilnost...tu nezrelost i nesigurnost...samodokazivati se možeš na milijun drugih načina...ali mi smo toliko primitivni da jedino prevrom možemo dokazati da smo netko i nešto...kao ono ti s njim razgovaraš a on kaže...pa dogodilo se...da ona ta druga s kojom te prevario...nije htjela...e da nije...ali je....a tebe proždire vječno pitanje...zašto...što meni nedostaje a ona to ima...i tako se preispituješ umjesto da gda ili gaduru jednostavno odhebeš iz života i nastaviš sam ili sama...oprostiti...teško....zaboraviti još teže...poljuljano povjerenje teško je vatiti...pa makar dotična osoba to nikada više ne učini nikada mu više nećeš vjerovati....i sve postaje začarani krug...deveti krug...postaje pakao...predbacivanja...čeprkanja po mobitelu...kompjutoru...džepovima...ladicama....autu...tražiš tuđe tragove ...tuđe mirise...onda se rodi odbojnost...ne želiš više njegove...njezine dodire...izbjegavaš gledanje face to face...spavaš na svojoj strani kreveta na samom rubu samo što se ne skotrljaš dolje na pod...sve postaje glupo...ne razgovarate ni o čemu...šutnja tvrđa od čelika...drage moje i dragi moji o tome bi se dalo pisati i pisati...ne dozvolite njemu ili njoj da vas povrijedi...izbacite uljeza iz svojeg života....pobacajte sve što vas podsjeća na njega...nju...obrišite nos...ajmoooooooooooooooooo kako kaže mr.m. onak od dinama....dalje...je tmo negdje netko čeka i na nas... la vie en rose...zar ne...do čitanja...ovo je vrh brijega kojega sam dotaknula...ako prčkam dalje sjurit će se lavina.... 

Nema komentara:

Objavi komentar