nedjelja, 21. kolovoza 2011.

never more...kako reče pokojni nam ranko marinković

eh...da je sad malo morskih valova...
...baš tako...never more...imati sedamnaest godina...biti opet šašava gimnazijalka...markirati...ići u kino gledati matineje...voljeti bezrezerno i bez iluzija...piti rum i colu...gin tonic...vermouth...kradomice pušiti...onako kao starci ti ne znaju a oboje nepušači pa kad dođeš doma odmah skuže...a prave se da nisu...a i ti se praviš da nisi ta...ići sa škvadrom na maksimirski bazen...dobiti čokoladicu kao znak velike ljubavi...sve je to out...raznižu se godine...počneš dugačije razmišljati...čitati drugačije knjige...gledati drugačije filmove...počinješ ići na posao koji ti se s godinama ogadi...imaš djecu koja pdrastaju...kad su maleni misliš o bože kad će u školu...pa onda krenu iz vrtića u školu...pa  počnu izlaziti pa se brineš gdje su...pa smišljaš kakav auto bi trebalo kupiti...pa režije...pa ostala s.anja...pa tako sve ide...neke stvari prolaze pored tebe koje jednostavno nemaš vremena percepirati...a kad imaš vremana one su već prošlost...
never more ...prijateljstava bez koristi...kasnije ma kako to sad možda izgledalo sva su tzv .prijateljstva pomalo iz nekog oblika koristoljublja...možda se netko neće složiti samnom ali prijateljstvo je i posesivnost...pa čak i kad si klinac...neću ti više biti prijateljica ako ti i ona bude prijateljica...pa ti onako malena nemaš pojma što je kompromis kao takav ali važeš za ili protiv ...želiš da ti obadvije postanu prijateljice a one obdvije postavljaju ultimatume...pa dođeš doma i na maminom ramenu isplaćeš taj prestrašni problem...never more...moje mame koja mi je bila životni oslonac i samnom prolazila moje radosti i tuge...moje prve ljubavi...rastanke...moje životne probleme i sretnosti...toliko sam knjiga pročitala  u životu...neke iz davnih dana pamtim i danas...ime autora...naziv knjige...pa čak  i omot...boju slova...miris nečijih dodira na koricama i listovima...knjižnica mi je bila drugi dom...never more rođendanskih poklona ...knjige...ploče...voljela sam dobivati knjige s onom malom posvetom...never more sakupljanja papirića od bonbona...salveta...razglednica...sada sakupljam bore...sakupljam utiske o drugim ljudima ...negdje prije par mjeseci b. mi jedonio jednu tanku knjižicu koja se zove j..e mi se za sve...zgodna knjižica bez nekih prevelikih pretenzija da postane bestseler...ali te na dobar način upućuje kako da odhebeš iz života neke ljude koji ti smetaju...i situacije također...samo kažeš tu čarobnu rečenicu...j..e mi se za sve...kad to izgovoriš kao mantru svaki dan doista počinješ vjerovati da pomaže...ali na žalost ...ono tvoje drugo ja tvoj alter ego ne misli tako i vrati te u realnost....kao što je realnost da je sada u 23 o7  temperatura 27 stupnjeva i još jedna vruća noć pred nama...b.je došao sa psom izvana i sad jadni pas ...koji si je btw. opet našao curu s kojom je ludovao...umire od vrućine...zašto kažu pasja vrućina...psima je vruće kao i ljudima...pa nitko ne kaže ljudska vrućina...dakle...never more...za mnogo stvari u ostatku mog života...na tv čujem iritantnog g.f i gdju kvc...neke igre...kažu jadranske igre...a dosadnoooooooooo....kao i ova vrućina otprilike...ali neka je vrućine dok je vućine bit će i furešta...kaže nam ministar turizma onako bezbojan i uštogljen bez trunčice personalitija i šarma...ovo je najbolja turistička godina od osamostaljenja..pa za svku godinu kažu tako...koja je onda najbolja...bit će ona koja još nije ni došla...kasno je ...time za kupaonicu...sutra je ponedjeljak...neve more niti više ovakve iste nedjelje...ne ispravljam pogreške jer mi se ne da...laka vam noć sanjari...domaćice...pekari...policajci...vatrogasci...umorni ljubavnici...budući srednjoškolci...studenti...i radni ljudi...ovo je kao pozdravi...želje...poruke....do sutra...la vie en rose...ma kako bilo....

Nema komentara:

Objavi komentar