utorak, 30. kolovoza 2011.

kako skupiti komadiće slomljenog srce...ili zašto uopće dozvoliti da ti netko slomi srce...

....slomljeno srce...kako je lako slomiti nečije srce...koliko ste srca vi slomili i koliko puta vam je netko slomio srce...netko kaže to je glupost...to o slomljenom srcu...superiška je ako je samo slomljeno...uzmeš zihericu kao na slici i privremeno ga prikopčaš da se ne raspadne ...pa pričekaš neko vrijeme da samo zacijeli....a što ako se raspe u najsitije komadiće...onako kao puzzle...a ti nemaš volje ili ne voliš slagati puzzle...kako ćeš ga onda skupiti...kleknut ćeš na pod i skupljati komadić po komadić...kad skupiš sve komadiće ...pazi da ne ostane niti jedan nepokupljeni...uzemš neku  
...privremeni help za slonljeno srce...
nalenu kutijicu i sve utrpaš u nju...zatvoriš kutijicu...pa se onda dobro isplačeš nad kutijicom ...pustiš puno suza ....i gle...nakon nekoliko dana puštanja suza otvoriš kutijicu a tvoje srce opet je onakvo kakvo je  bilo...možda je ostao koji ožiljak...ali neka...nitko ga osim tebe neće vidjeti....slomljeno srce...kako to boli...ali srećom po nas netko odozgo se pobrinuo da i najslomljenije srce opet može voljeti...možda ne onako kao prije...ali može...srce će se oporaviti onom brzinom kojom samo ti možeš poželjeti...ne pomažu liječnici...ne zavlači se u kuću...ne skrivaj glavu pod jastuk i prestani plakati...jer onaj koji je slomio tvoje srce nije vrijedan tvojih suza...otiđi frizeru...nalakiraj nokte...kupi novi parfem...cipele...torbu...izađi s nekim na kavu pa makar ti nije do toga...ne čitaj tužne knjige i ne gledaj romantične filmove...smije se i kad bi plakati htjela...a onda...jednog dana u nekom slučajnom pogledu...možda u tramvaju...trgovini...negdje na ulici u prolazu...u trenutku dok se daviš sa nekim suhim sendvičem iz fast fooda naletiš na neku novu osobu...osjetit ćeš kako se srce oporavilo...odjedanput kuca brže...više ti ne treba ziherica da ga drži...slobodno ju otkopčaj...i prepusti se...i ne razmišljaj o onome što će biti...ovo uvijek pali...la vie en rose...zar ne ...ma koliko godina imale...imali...btw. za muške slomljenog srca nije ono nalakiraj nokte nego kupi si neki novi auto...ako imaš za što...ili onu znaš skupu jaknu koja ti se sviđala...a nekako ti je bilo žao dati toliko love...ma daj...učini nešto samo za sebe...ako nešto činiš za sebe ništa nije preskupo...i vjerujte mi...vi ste na prvom mjestu...ako to prvo mjesto prepustiš nekom drugom a sebe staviš negdje na drugo ili treće mjesto...kao što svi radimo na žalost...jadni smo...dakle iz svojeg vlastitog iskustva ...stavi sebe na prvo mjesto ...budi ti sebi najvažniji pa tek onda svi ostali...jer ako ne cijeniš sebe jednoga dana klečat ćeš i skupljati komadiće slomljenog srca po podu....voli vas la vie en rose...
pusti suzu ljepilicu...

Nema komentara:

Objavi komentar