nedjelja, 28. kolovoza 2011.

kako postati netko sa velikim "n"...

pogodi koga ja to gledam...
...gledam...slušam...čitam...najvijest današnjeg dana je jednodnevni ili    noćni posjet hvaru malog prinčeka harija onog od tate charlesa ...kao on je bio u nekom night clubu i kao on je došao anonimno sa frendovima i dva tjelohranitelja i kao došao je jahtom camila...ne znam kako se zapravo zove ta jahta da li  camille camila kamila ili kako već...pa je tako eto slučajno bio primjećen...o bože da li smo svi doista takvi glupani da povjerujemo u to o njegovoj anonomnosti tim više kada dolaziš u pratnji tjelohranitelja ili nekog drugog osiguranja...svojedobno je i mali modni mačić to čudo od ljepote i talenta imao tjelohranitelje...ako slučajno netko ne zna to je onaj mali sa stupidnom dječjom facicom  koji je radio neke eksperimente na svojoj faci...onaj sa birkinicom...onaj koji savjetuje naše celebove i kreira im po hrvatski.. stajling...drage dame koje koristite njegove usluge vidite li vi svoje fotke u tračerskim i inim časopisima...sorry ali izgledate kao kopije folkuša iz susjedne nam republike...sve neke šljokice...kristalići...minice i  za one dame kojima više dolikuje neki atraktivniji outfit...e taj...što ga naše celeb dame vode sa sobom u šoping...da kupe sunčane naočale...donji veš...šešir...valjda i papirnate maramice...pa zar je potrebno da jedan mačić savjetuje neku ženu što da obuče na sceni ili van nje...drage dame obucite ono što je vama ok ...nemojte dozvoliti nikome da od vas pravi ono što niste...ili nemate  ego...ili imate previše love...zašto niste svoje...ako volite crno...nosite crno... ako volite zeleno...neka to bude zeleno ali vaše zeleno...ne tuđe...zašto sve kopirate jedna drugu...ako se ona tamo pofarbala u plavo...e i ja ću...samo da ne bude bolja od mene...a vi ste na primjer prelijepa brineta sa svim manama na svojem licu i tijelu...nosite to svoje lice sa stilom...normalno je da se šminkate...mi žene smo te koje donose veliku pače preveliku dobit kozmtičkoj industriji...neka...malo boje da živost i najneprimjetljivijem licu...osobno obožavam dekorativnu kozmetiku i parfeme...svoje...sjećam se svojeg prvog pudera...kupila mi je mama ...prekrasna kutijica sa onom mekanom pufnicom...nježni prah božanstvenog mirisa...i nakon toliko godina još pamtim taj prvi puder ...kao što pamtimo sve prvo...prve cipele sa visokom potpeticom...prve najlonke...prvi grudnjak...prvi ruž za usne...prvi parfem...prvo nevješto šminkanje...zašto pamtimo ono prvo...a ostalo koje je možda bilo  bolje...ljepše...ugodnije...potisnemo negdje u neku tko zna koju ladicu našeg sjećanja...spremamo toliko podataka u te ladice i u nekom trenutku dosade...depre...ili nečeg trećeg otvaamo te ladice i čeprkamo po sjećanjima...kad ih zatvorimo opet ostaju sjećanja na ono prvo...e ode ja nekuda...skrenula sam s teme totalno ali neka mi bude oprošteno...bar danas...jer la vie en rose ...laka vam noć ...do čitanja...p.s. temu biti netko nastavljam sutra...

Nema komentara:

Objavi komentar